Zaljubljujemo se u one, sa kojima smo osuđeni na duhovni rast
Zaljubljujemo se u one, sa kojima smo osuđeni na duhovni rast i sticanje unutrašnje snage, onih kvaliteta koji su nam potrebni za usavršavanje
Sama duša nalazi te ljude uprkos zdravom razumu …
Život radi svoj posao …
To je osnova razvoja, ali i iluzija istovremeno …
Zaljubljujemo se u same sebe, samo u budućnosti …
Ti ljudi koji nam se sviđaju odražavaju kvalitete koji su potrebni našoj duši.
Svi nedostaci tog čovjeka gube se iz vida u trenutku kada se dešava proces transformacije
Kao po pravilu, unutrašnja transformacija bolno se odvija, stičemo te kvalitete koje smo voljeli kod drugog čovjeka
Da bi se to desilo , moramo proći kroz neke unutrašnje promjene, u vezi sa kojim se mijenja pogled na svijet, i mi sami
Ovo postaje jasno tek nakon razdvajanja, kada se nađemo u novom svijetu, možemo se osvrnuti unazad bez emocija i objektivno pogledati na životne događaje
Iluzija se raspršila, i sada je ostala objektivna realnost
Zbog toga, ne treba kriviti nikoga zbog svojih neopravdanih očekivanja …
I mi smo takođe za nekoga povod za promjene
Nameće se pitanje:
“Kada će se završiti ova zaljubljenost?”
– Za svakog od nas postoji čovjek blizak po duhu, koji će postati stalni dio našeg svijeta
Tvoj unutrašnji svijet tada mora biti popunjen, da više ne bi trebao da tražiš nedostajuće dijelove, već preostaje da stvarate nešto novo zajedno
